Superdomaćin u centru pažnje: ispunjavanje doma životom nakon gubitka

Superdomaćin Marianne iznenada se našla sama u kući koju su ona i njen pokojni muž zajedno renovirali. Kako bi se sabrala, pokrenula je vlastiti biznis, otvarajući svoj dom u Kaliforniji gostima iz cijelog svijeta. Svojim riječima, ona dijeli kako je ugošćavanje njenom životu dalo novo značenje i šta znači biti ženski preduzetnik:

Bilo je nečeg korisnog u tome što su se život i ljudi počeli vraćati u kuću.

Kad sam izgubila Mikea, postojao je ogroman osjećaj gubitka, praznine i tuge. On je otišao na operaciju u maju 2017. godine zbog nečega što je trebalo da bude standardna procedura, ali došlo je do komplikacija i on je podlegao. Četiri dana prije toga, slavili smo 26 godina zajedno.

Moja kćerka se preselila kući da bi bila sa mnom. Skoro godinu dana kasnije, odselila se i odjednom, našla sam se sama u kući.

Ne sjećam se konkretnog slučaja ili razloga zbog kojeg sam počela ugošćavati. Jednostavno, to se počelo javljati u mojoj svijesti. A onda sam u septembru 2017. godine otputovala kod prijatelja u Oregon, i odsjela tamo putem Airbnba. Domaćin je bio divan čovjek, i objasnila sam mu šta se desilo. Počela sam shvatati da bih i sama mogla biti domaćin.

Sa smrću mog muža, nestala je i njegova penzija i to je bio veliki gubitak prihoda. Radim za sebe kao nastavnik, pisac i baštovan. Jednostavno, nisam bila u stanju da se fokusiram.

U mojoj mašti, Airbnb je bio izvor lake zarade. Međutim, to je posao. I definitivno, kao žena koja živi sama, bila sam zabrinuta za sigurnost. Kupila sam brave za sobe za goste i svoju sobu, ali mislim da sam zaključala svoja vrata samo jednom kad je jedan čovjek dolazio kasno noću. Jedan moj prijatelj, koji je također domaćin, predložio mi je da napišem opis svog smještaja kako bih privukla ljude koje želim ovdje, i do sada, izgleda da je to uspjelo. Možda je naivno, ali zaista vjerujem da su ljudi uglavnom dobri.

Ugošćavanje je postalo način da budem manje usamljena. To je bio razlog zašto sam morala održavati kuću čistom, razlog zašto sam morala biti hrabra. Morate se malo sabrati. Sve su to bile dobre stvari.

Sjetim se Mikea svaki put kad neka osoba uđe. To je i tužno i osnažujuće.

Volio je raditi na ovoj kući. Bio je stolar. Kada smo kupili kuću 1995. godine, bila je uništena, trebalo ju je renovirati, a on je od nje napravio tako lijepo mjesto za život. Na neki način, doživim njegov duh i njegovu energiju kad ljudi uđu u kuću i primijete drvenariju, i kažu, „Vau”.

Osjećam se tako ponosno. Osjećam to za nas oboje. Divno je što to mogu podijeliti.

U početku, rekla bih gostima da sam upravo izgubila muža. Onda, malo po malo, to više nije bila prva stvar koju sam govorila.

Nevjerovatno sam blagoslovljena zbog gostiju koje sam imala. Pošto živim u Santa Monici, htjeli su da idu na plažu, na pristanište i u Venice, tako da ih zapravo nisam ni viđala. Još uvijek mi je trebalo dosta prostora i puno tišine, tako da je bilo savršeno.

Povremeno bismo razgovarali uz šolju kafe ili sjedili na ljuljački na trijemu uz čašu vina i okeanski povjetarac. Neki od gostiju su bili divni ljudi za razgovor. To je bio podsjetnik da život ide dalje, koliko god to zvučalo kao kliše.

Jedan gost je bila mlada žena. Nisam spomenula da je Mike umro, ali možda je primijetila njegove slike po kući. Rekla mi je da je izgubila dečka nekoliko mjeseci ranije u nesreći. Tako da sam se našla u nevjerovatnoj situaciji u kojoj sam mogla otvoriti ne samo kuću, već i mogućnost da ona priča o svom gubitku s nekim ko razumije. A za mene, ona je bila neko s kim sam mogla razgovarati o Mikeu. Postojao je zajednički jezik, nevjerovatna podudarnost. Poslale smo poruke jedna drugoj nekoliko puta. Ona će se možda vratiti, a možda i ne, međutim, naši životi su se na kratko bili povezali.

Kao domaćini, dijelimo prostor, ali ponekad je to nešto mnogo više.

Otvarajući svoj dom, uspjela sam dati nešto čak i kad sam se osjećala tako iscrpljeno.

Sada imam svoj biznis. I ima toliko toga da se kaže o tome da budete svoj gazda i da imate potpunu kontrolu nad tim kako vam se život razvija. Žena se osjeća moćni kada vodi vlastiti biznis.

Možda ljudima zvuči malo čudno, ali postoji nešto tako sveto u dočekivanju neznanca. Kao domaćini, služimo kao vodiči umornim putnicima. A kad smo tužni, povrijeđeni i usamljeni, ta interakcija i povezanost pružaju malo iscjeljenja.

Fotografije omogućila Marianne